Međunarodni ugovor koji je na globalnoj razini utjecao na promjenu društvenog pa i pravnog shvaćanja osoba s invaliditetom je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom iz 2006. godine. Konvencija je donesena na razini Ujedinjenih naroda 13. prosinca 2006. godine, a otvorena za potpise 30. ožujka 2007. godine dok je stupila na snagu 3. svibnja 2008. godine. Konvencija je međunarodni ugovor koji je prvog dana potpisalo najviše država i prvi je globalni međunarodni ugovor koji je bio otvoren za potpis i regionalnim organizacijama, pa ga je potpisala i Europska unija. Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju već 2007. godine.

Predmet Konvencije nisu pojedina nova ljudska prava koja već ne postoje u drugim međunarodnim dokumentima, nego Konvencija pojašnjava koje su obveze država s obzirom na postojeća prava za koja je uočeno da se učestalo krše ili uskraćuju osobama s invaliditetom.

Svrha Konvencije je promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva.

Opća načela Konvencije su

1) poštivanje urođenog dostojanstva,

2) poštivanje osobne autonomije – uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnost osoba,

3) nediskriminacija,

4) puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo,

5) poštivanje razlika i prihvaćanje osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i čovječnosti,

6) jednakost mogućnosti,

7) pristupačnost,

8) jednakost između muškaraca i žena,

9) poštivanje razvojnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i

10) poštivanje prava djece s teškoćama u razvoju na očuvanje vlastita identiteta.

Navedena načela trebaju služiti kao smjernice u tumačenju i provedbi Konvencije.